Željko Kovačić  je rođen 21. siječnja 1944. godine u Kotor Varošu.

Umro je 10.06.1998 u Bergheimu gdje je živio sa svojom obitelji (supruga Mara, rođena Kljajić i djeca Marijana, Danijel i Domagoj). Osnovnu školu je završio u Kotor Varošu, a gimnaziju u Zadru i Pazinu. Filozofsko-teološki studij započeo je u Zadru a završio 1971. godine u Ljubljani. Kratko vrijeme je radio u Puli kao kapelan i organizirao rad s mladima.
Zbog neslaganja sa tadašnjim političkim režimom i veze s političkom emigracijom uhićen je 1972. Iste godine ilegalno napušta Jugoslaviju i priključuje se hrvatskoj emigraciji.

Od 1972. do 1978.godine radi kao vjeroučitelj i pastoralni asistent u Ratingenu i Troisdorfu. 1978. napušta crkvenu i prelazi u državnu službu kao nadinspektor u Bergheimu.
Bavio se problematikom mladih, a posebno mladih narkomana. Uz podršku gradske uprave studira izvanredno klijentocentričnu psihoterapiju.
Istodobno postaje dipl. sportski trener (sport kao terapija). Bio je član znanstvene udruge GWG (Gesellschaft für wissenschaftliche Gespräche). Krajem 1990. godine preuzima ured za svu emigraciju pri gradu Bergheimu.
Od samog dolaska u Njemačku vrlo aktivno sudjeluje u radu emigrantskih udruga, izdaje mnoge članke u emigrantskom tisku te kao takav postaje članom HNO-a (organizacija koju je vodio Branko Jelić). Nedugo nakon toga, osniva ogranak "Dr. Ante Starčević" i postaje njegov tajnik. Od 1989. do 1991. vrši dužnost generalnog tajnika HNO-a.

Sredinom lipnja 1990. godine odlazi nakon dugog perioda u domovinu te nakon kontakta sa gospodinom Miljenkom Žagarom pristupa HDZ-u. 1991. osniva HDZ ogranak Kotor Varoš s gospodom Ivanom Toljom, Nevenom Juricom i Tomislavom Dukom. Vrlo aktivno vodi predizbornu kampanju na području Kotor Varoša, jedinoj komuni u Banjlučkom kotaru u kojoj je HDZ izvojevao pobjedu.
Bio je izuzetno aktivan sudionik brojnih akcija hrvatskih udruga i organizacija na području SR Njemačke (kulturne zajednice, katoličke misije, sportske udruge HDZ ogranci, Veleposlanstvo RH u Bonnu, Hrvatski svjetski kongres, Matica hrvatska, Njemačko-hrvatska udruga Bonn itd.)

Kao predsjednik Matice hrvatske- Rheinland organizira mnoga predavanja i javne tribine, koje su širile istinu o Hrvatskoj.Bio je neumoran organizator humanitarne pomoći za ratom postradale. Osobno je tijekom rata otpremio 60 hum. pomoći za domovinu.
Neposredno pred smrt dodijeljeno mu je odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odličje REDA HRVATSKOG PLETERA.
Na ispraćaju u Bergheimu 17.lipnja fra Radovan Ćorić je između ostalog rekao: "Teško ja danas bilo kome naći pravu riječ za ovaj oproštaj od dobrog prijatelja, hrvastkog javnog radnika i dužnosnika HSK-a, Ipak. i u ovoj nemoći, osobno i u ime predsjednika

HSK-a fra Šite Ćurića, izričem ovdje najiskreniju sućut požrtvovnoj Željkovoj supruzi Mari njihovoj djeci. A tebi dragi Željko, prijateljsko i hrvatsko hvala za sve Tvoje brige i požrtvovnosti, za tople riječi i nesebična djela kroz sve ove duge izvandomovinske godine. Danas te pozdravljau i izriču ti "Hvala" i "Pokoj vječni" i Ivan iz Kanade, i Jozo iz Švedske, i Ante iz New Yorka, i Miha iz Rumunjske, i Stipe iz Australije i svi oni iz drugih zemalja s kojima si dijelio riječ i djelo na njivi hrvatskog zajedništva, posebice zadnjih godina kroz hrvatski svjetski kongres. Bogu hvala da smo te imali.
Neka se onaj neumorni korak tvoj smiri pod lakim humkom zemlje hrvatske domaje, a Gospodin neka ti bude vječna plaća i nagrada.Tamo gdje si Ti morao, eto, stati, Tvoji najbliži. Tvoji prijatelji, Tvoji suborci i suradnici zasigurno će nastaviti.

Doviđenja i počivaj u vječnom miru, dragi Željko !"

B.Marić

Zeljko Kovacic